Piše: Denis Murić

Cetinje danas predstavlja simbol crnogorske državnosti i kulturne baštine. Ipak, historijska stvarnost ovog mjesta daleko je složenija. Malo je poznato da je islam imao značajnu ulogu u prošlosti Cetinja. Među gotovo zaboravljenim svjedočanstvima te epohe nalazi se i džamija na Cetinju – tihi podsjetnik na multikonfesionalnu Crnu Goru iz vremena Osmanskog Carstva.

Prema svjedočanstvu Pavla Rovinskog, ruskog historičara i istraživača iz 19. stoljeća, u periodu osmanske dominacije na Cetinju su postojali manastir, dvorac, državne službe, ali i naselje muslimana –“poturica”. Ova zajednica imala je svoju općinu, gospodske kuće, te džamiju. Temelji džamije bili su tada još uvijek vidljivi, a zidovi su dosezali visinu čovjekove grudi.

Sudeći po ostacima, džamija je svojom veličinom daleko nadmašivala crkvu Ivana Crnojevića, što ukazuje na značajan broj muslimanskog stanovništva. Begovske kuće, zidane kvalitetnim tesanim kamenom, svjedočile su o razvijenoj kulturi i bogatstvu muslimanske zajednice, za razliku od skromnijih pravoslavnih domova tog vremena.

Džamija nije bila usamljena – Rovinski bilježi i postojanje još jedne džamije između Bajica i Donjeg Kraja, blizu Humaca. Muslimansko stanovništvo naseljavalo je i Medojević, Dubovik, Ćekliće, Ozriniće, Cuce, te područja Riječke i Crmničke nahije, što potvrđuje duboku prisutnost islama u unutrašnjosti današnje Crne Gore.

Džamija na Cetinju egzistirala je do početka 18. stoljeća. Nakon Bitke na Carevom Lazu 1712. godine i jačanja pravoslavne Crne Gore, muslimansko stanovništvo je protjerano, a džamija srušena. Njeni temelji ponovo su otkriveni sredinom 19. stoljeća prilikom izgradnje Ženskog instituta carice Marije.

Iako izvorno ime džamije nije sačuvano, narodno predanje i historijski izvori potvrđuju njeno postojanje. Zanimljiv je i stih iz poezije Petra II Petrovića Njegoša koji su muslimani u crnojgori progunuli, a koji omalovažava ugledne vjerske službenike, gdje Njegoš kaže: “Odža riče na ravno Cetinje”,a koji takođe nedvosmisleno ukazuje i na postojanje islamske zajednice u srcu stare crnogorske prijestonice.

Nažalost, fizički tragovi džamije danas su gotovo potpuno nestali. Ostalo je samo kolektivno sjećanje, rijetki pisani izvori i nekoliko arheoloških bilješki.
Ipak, i ovako zaboravljena, džamija ostaje važan dokaz da je Cetinje nekada bilo mjesto suživota različitih naroda i vjera.

Podsjećanje na postojanje džamije na Cetinju nije samo pitanje historijske istine. To je i podsjetnik koliko je važno njegovanje kulture sjećanja i prihvatanje svih slojeva vlastite prošlosti. Multikonfesionalnost Balkana nije slabost, već njegovo najdublje bogatstvo – temelј na kojem treba graditi buduće međusobno poštovanje i razumijevanje.
Napomena autora:
Ovaj tekst je nastao iz potrebe da se sačuva sjećanje na zaboravljene slojeve historije Crne Gore. Podsjećanjem na postojanje džamije na Cetinju, želim doprinijeti boljem razumijevanju naše zajedničke prošlosti i afirmaciji vrijednosti multikonfesionalnosti u savremenom društvu.

O autoru:
Denis Murić je ekološki,građanski aktivista, borac za ljudska prava iz Južnog dijela Sandžaka. Aktivno se bavi očuvanjem kulturne i prirodne baštine, kao i promoviranjem i afirmacijom Bošnjaka u Crnoj Gori kao autohtonim stanovništvom na ovim prostorima.